ponedjeljak, 27.09.2010.
Koncert Gunsa u Zagrebu
Razlog zbog kojeg pisem ovaj post je sljedeci...naime, toliko sam se razljutila kad sam pročitala sve što ''novinari'' pišu o koncertu Gunsa u Zagrebu. Gotovo sam sigurna da neki od njih nisu ni bili na dotičnom koncertu, ali bitno je napisati koju o koncertu, tek toliko da se zna da je tu bio neki stari i debeli Axl s bendom. Oh da! Bitno je i napomenuti koliko se puta presvukao, istaknuti to da su kasnili pola sata i pored toga zakeljiti Axlovu sliku kako pokazuje srednji prst i eto ti ''recenzije''.
I onda ljudi to vide, povezu s onim u incidentom u Irskoj i eto materijala zlim jezicima koji olajavaju taj (nekad) veliki bend.
Nitko od tih vrlih novinara (cije sam ''tekstove'' citala) nije napisao pravu recenziju. Popljuvali su koncert bez ikakvih argumenata. Kata-faking-strofa!
Krenut cu od jedne ''novinarke'' koja je napisala kako su Gunsi davali starih hitova na kapaljku. Tek toliko da se zna, vecinu su svirali stare stvari. Uostalom, to je turneja koja promovira NOVI album, pa moraju svirati i neke nove stvari, zar ne? Cini se da je njoj Nightrain...ma ne, ona nikad nije ni cula za tu stvar. Bitno da je proguglala malo i pronasla par pjesama koji SVI znaju i navela ih. Užas.
Nadalje, Mr. Axl se nije presvlacio milijun puta, vec je samo dva-tri puta promijenio sako i sesir...sve je ostalo bilo isto (mozda je jedom majicu, al to je to).
Bio je simpatican (koliko on to moze biti),vidjelo se da je uzivao u koncertu, te je prihvacao darove publike...i ne, nije skocio u publiku i prebio nekoga jer su ga snimali i bacali mu darove. :) Očekujes Axla koji si raspada, kad ono čovjek pun energije, čovjek koji je gotovo TRI sata razvaljivao...i sto je jos vaznije, TRI sata je pjevao sa srcem. To se vidjelo i osjetilo. :) što se tiče njegovog sjajnog glasa, mogu samo reci da je od njega dosta ostalo...tip i dalje razvaljuje, iako su mu granice izdrzljivosti sad malko nize, al to je razumljivo s obzirom na njegove godine.
Bend je bio jako dobar. Iznenađujuce dobar, rekla bih. Svi su jako dobro ustimani. U jedno trenutku sam cak zaboravila da to nisu oriđiđi Gunsi, ali samo u jednom trenutku, jer pravi Gunsi su ostali u osamdesetima. No, ovi Gunsi koje sad imamo su isto tako jako dobri. Prije sam odbijala reci da idem na koncert Gunsa ( govorila sam da idem na koncert Axla i njegovog prateceg benda), no nakon koncerta kazem da sam bila na koncertu Gunsa jer su me jako ugodno iznenadili. Sve stvari su dobro odsvirali, iako mi Paradise city nešto nije štimao...al nebitno ako uzmemo u obzir sve ostalo. Axl me odusevio izvedbom This I love ( novi album)...odlicna izvedba. Live and let die, zatim You could be Mine je bio potpuni lom. Jako dobro. Po meni je najbolji trenutak bio Don't Cry u izvedbi publike...cijela arena pjeva i na kraju se ukljuci Mr. Rose. Koja emocija, rijecima se to ne moze opisati.
Naravno da bi dojam bio jos bolji da je to oriđiđi postava, ali i ovo je bilo jako, ali jako dobro. Zbog svega toga me ra****di kad ljudi pljuju po novim Gunsima bez da su ih culi. Gospodo moja, otiđite na koncer i razuvjerit ce vas. Ne shvacam zasto svi cvile za Slashom...oke, on je odlican gitarist( to nije upitno), ali cinjenica je da je on zamjenjiv, a Axlov vokal bas i nije. Cinjenica je da je Axl alfa i omega Gunsa.
Na kraju mogu samo reci da mi je jako drago sto sam bila na tom koncertu, vrijedio je svake kune i minute koju su kasnili ( iako nisu kasnili nista vise od onoga sto drugi kasne, al oke). Mr. Axl, hvala ti za tri najljepsa sata u zivotu! Klanjam se! :)
- 00:39 -
ponedjeljak, 12.07.2010.
Rezultati
undefinedI evo ga, opet imam taj osjecaj u trbuhu ( ne, ne smjeskaj se, ne govorim o zaljubljenosti). Samo, ponosni stanovnici mojeg trbuha nisu leptirići. Prije bih rekla da su šišmiši koji me trgaju i krv mi piju, onako polako, da boli... no dobro, detalji, detalji. Preskocimo to. Vratimo se na trbuh i moje činjenično stanje. Dakle, opet imam onaj osjecaj koji uvijek imam kad cekam nesto. Po prirodi sam jako nestrpljiva pa je cekanje za mene nešto ala suncanje na plazi. I to ono suncanje od podne do 15:43. Znate, ono kad se izvalite na plazi i upekne sunce, vruce vam je, skoro pa ste u lokvi vode( ne mislim na plicak) i muka vam je jer ste netom prije pojeli sladoled od banane i šumskog voća, ALI nema šanse da se pomaknete, jer ste toliko lijeni da to nisu istine. Dobro, ajde, malo manje. Recimo da se bojite pomaknuti jer imate filing da bi se svaki tren mogli ispovraćati. E pa baš tako se i ja sad bojim pomaknuti s kompa. Ne daj bože da odem do wecea ili doruckovati. Cekam REZULTATE ispita na kojem je ''plafon'' trojka, a svi izlaze samo da prođu. To je ono THE ISPIT. I sad ja kontam, prođem li... e, pa to ce biti ravno onome kad sam upisala fakultet. Nazvat cu ekipu, tj. ono sto je ostalo od nje i pošteno to proslaviti. Ipak je pao THE ISPIT. E, a ako padnem, onda cu sama sebe ''pametnu'' nasamarati i bit cu sva jadnoljuta, ali ne na gospodina profesora, nego na sebe,ženskog idiJota koji je mogao vec davno rijesiti taj ispit ili ga barem zamijeniti s nekim laksim, ALI ne. Ne daj bože da ja popustim. Ja ga mogu poloziti i hocu. Nema veze što je to THE ISPIT, jedan od najtezih ispita s godine. Da nisam ovako razmišljala mogla sam biti ženski idiJot na plaži, a ovako sam samo ženski idiJot u iscekivanju. Super. Baš sam to htjela, pa šta ima veze ako i provedem ljeto uz Dahla, Hirschmana, Šwarcija, Webera i hrpetinu politickih pojmova koji mi vec polako izlaze na nos. Al ajde, bar cu biti na plazi, a to ce biti dovoljno da bar mislim da se osjecam dobro. Uvijek je bilo tako. Kako bi good old Janis rekla: You know, feelin' good was good enough for me. Good enough for me. :) Bit ce i ovaj put.undefined
- 09:35 -
nedjelja, 11.07.2010.
U kojoj ladici sam ja?
undefinedOdlucila sam pisati blog jer sam cula kako prijateljica prijateljice moje prijateljice piše blog već neko vrijeme i da je svetoskupa užasno zabavlja. Ono, pises sta mislis i onda citas komentare. Jebenica, rekli bi purgeri. Ludilo brale rekli bi dalmatinci. Jeste dabome (s onim posebnim naglaskom) rek'o bi drug iz Beograda. Serem. Zapravo sam jako jadna, sjedim u sobi i nadam se da će me puknuti nalet inspiracije. Ili barem život. Nedjeljom mi se uvijek čini da nemam života. Ponekad mi se to čini i ponedjeljkom, utorkom, pa i četvrtkom, ali četvrtkom manje jer se veselim što je sutra petak i sto cu se super sređena praviti da imam život i da ne visim tventiforseven na fejsbuku. Jea, rajt. Tako i srijedom i subotom.
I da, tako ja sva jadna razmisljam o tome kako mi sutra dolaze rezultati najgoreg ispita s godine, ali bože sačuvaj da sad bavim time, iako me može pozvati na usmeni. Jedino sto bi mu na usmenom mogla reci je: gospodine profesore, dajte mi dva da budem malo manje jadna ili barem da se osjecam malo manje jadno, jer znate uvijek se nađe neki majmun koji ce te zajebavati i učiniti jadnom (ma kako antijadna bila). I tako ja dosla do majmuna iliti ga muškarca u mojem životu.
E sad sigurno tamo neki frajer misli da sam jos jedno razocarano zensko koje je zajeb'o neki lik i sad joj je kriv cijeli muski rod. E, a možda ste i svemu tome dodali da sam i jos jedna vonabi Šakira.
Dobro, Šakira je zgodna i svetoskupa, ali evo ja sam se bas poljubila u spiglu i super sam si. Ponajbolja. Bolja od Šakire. Dakle, ne pripadam u tu ladicu na kojoj pise ''VONABI HOT ČIK''.
Muškarci mi čine dobar dio liste prijatelja na fejsbuku i radije se družim s njima nego s kokošima (tu ne spadaju normalne firendice poput moje cimerice i jos jedne moje frendice) i smatram da su oni puno jednostavniji od (nas) pripadnica ženskog roda. Stoga, ne krivim sve muškarce što me jedan sjeb'o i necu reci da su svi muškarci svinje. Reci cu samo da su po potrebi fini, krasni, divni i uglađeni i ne ponasaju se uvijek ko nedojebane seljacine. Sve dok ne naletim na neku nedojebanu seljacinu. Daklem, ne mozete me strpati ni u tu ladicu.
Sta je frajeru? Jesam ti sjebala sad cijelu koncepciju? Možda. To je oke, možda je apsolutno oke. Nekako me tješi. Bilo bi lijepo kad bi ja možda mogla imati život. Barem nedjeljom. Ali necu sad jos srati o tome jer bi mogla do srati odavde do vjecnosti. Stala sam na ladicama. Dakle, gdje ja pripadam? Ne volim se trpati u nikakve ladice, ali danas je nedjelja, a tada to mogu. Mogu jer sam jadna i bez života. Ove nedjelje....zapravo, svake nedjelje se osjecam ko ženski idiJot.
Slobodno me potrpajte u tu ladicu,ali samo nedjeljom.
Poanta cijele price je da sam ja sad nasrala nesto samo da napisem, te da sama pokusavam skuziti sta sam napisala. Zato, ako je malo nepovezano nemojte se ljutiti. Ipak je nedjelja, a ja sam ženski idiJot. Amen.undefined
- 19:40 -
